I
Nevena, vena svevremena bremena
na duši pulsira u ruci i guši osmeh,
i opet, sva silina nevremena
prekriva i ruši svest, svakodnevni red -
sve svesti na ništa i njene reči -
večni cilj, naći mir, naći sreću u tuđoj sreći.
II
nema vremena, Nevena, prelepa, presvetla,
tama kamena na grudima obuzima
mrak se spušta, duša kuša previše gorčine, otrovne samoće
u očima noći već su ostavile stalan trag, slan, dobro znan i odvratan
neprijatan strašan, snažan šupalj osećaj, rupa te vuče,
podseća na hladan, prazan crni vakuum svemira, beskraja, a ti si sama
jeza
-biće bolje
i mene će jednom neko da voli.
No comments:
Post a Comment