16 March 2015
dolazi proleće
dolazi proleće
vraćaju se na trenutke jeziva sećanja sladunjave opijenosti suncem, šuplje zaljubljenosti, praznog optimizma jer već sluti sigurnu propast
opet ću se nadati da ću konačno ove godine sa njom deliti to sunce, tu glupost i pijani besmisao i da će to proleće onda u stvari dobiti smisao
doćiće leto
biće prokleto vruće, svi će šetati praktično goli, neko će ići i na more
nadaću se da ću leto provesti sa njom, da ćemo biti zajedno goli i da me pored nje neće biti sramota svog tela, biće nam jako toplo ali će to da bude dobra stvar, moći ću opušteno da se smejem i da je ljubim i da pričam gluposti, možda ćemo nekad i ići na more
doćiće jesen
krenuće sranje, padaće kiša i duvaće vetar, biće užasno hladno ali ponekad i savršeno toplo, dani koji su bronzani ostaci leta, sve zajedno tako gorko-slatko, pomešano; možda je tako i najlepše
tada će već, kako se ja nadam, i sa njom postati zajebano, gorko i slatko, ali u stvari tek sad preslatko, kisnućemo zajedno i biće nam zajedno hladno ali u stvari nikad toplije, čeznućemo jedno za drugim i prelaziti sve moguće razdaljine da bismo bili opet zajedno što više
pobedićemo jesen i zavolećemo jesen i ispunićemo je ljubavlju
jesenji vazduh biće težak i gust kao testo, pun ljubavi
doćiće i zima, ali neće više biti ni važno, nadam se, sve će se već topiti od ljubavi, biće hladno, ali koga briga za sneg, možemo da prespavamo i u mojim kolima, ili bilo gde, možemo da kuvamo čaj i slušamo baš dobru muziku, umotamo se u ćebe i niko nam neće moći ništa, možemo da radimo šta hoćemo
i onda će opet doći proleće
i ja ću se opet nadati
kao što sam se do sada nadao svakog proleća, opet će me obuzimati nasmejana melanholija na suncu, i opet ću je tražiti ali je neću naći
i opet će doći leto, i biće mi jako vruće i neću ići na more zato što neću da idem na more
i opet ću je naći ali neću znati šta da joj kažem, ili neću znati šta da uradim, i mrzeću leto,
i opet će doći jesen i počeće sivo, sve će biti sivo
sve će krenuti ispočetka, naopačke, i ona će naći već nekog drugog, i ja ću smejući se kisnuti sâm, slušam muziku i kisnem i smejem se, i duva vetar i hladno je ali baš me briga, ja sam zadovoljan i utopljen u kišu i u sebe, i smejem se i sve u inat kiši i vetru
i doći će opet i zima, i biće hladno ali ja ću se toplo oblačiti, i neću puno izlaziti iz kuće, i ićiću kolima, i stisnuću zube i biće hladno i preživeću još jednu zimu, kao što sam i ovu preživeo sâm.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment